Teško je imati srce veliko kao kuća.
Tuđa trava je uvijek zelenija.

Ovih par dana, sve mi se vrti oko toga da je preteško biti dobar na ovom svijetu, i.. kako su tuđe stvari UVIJEK bolje.

Na početku tjedna odlučila sam da ću cijeli tjedan biti pozitivna i vesela i dobra. Širiti pozitivnu energiju. U ponedjeljak to mi je odlično uspjevalo. Cijeli dan je bio predobar. Ali onda sam skontala da me svi iskorištavaju. I onda sam friknula. Totalno. ''Da, dragi gledatelji, Show 'Roxanne je dobra i svima pomaže' sada je gotov.'' Ma wunderbar. Svi zovu samo kad trebaju, i onda ako ja nebudem s njima na ''buci buci'', onda kak sam ja okrutna. kak sam ja ovo-ono. Reko aj' dobro. I normalno, Moj 'Happy Week' je -> Službeno UNIŠTEN. -.-' Stvarno ne razumijem to sve. Stvarno se trudim biti dobra i sa svima bit dobra, ali mi jednostavno ne ide. Ne razumijem ja tu funkcionalnost života.

Tuđa trava je uvijek zelenija. Definitivno. Ljudi danas ne cjene ni 0,1% ono što imaju (naravno, ima iznimaka). Danas su nam predstavili UNICEF-ov projekt 'Škole za Afriku'. Stvarno pretužno. Koliko god i što god mi imali, mi uvijek žudimo za nečim što nemožemo dobiti.
Evo naprimjer (samo da dokažen disfunkcionalnost svega), poslovica ide 'Tuđa trava je uvijek zelenija'. Mi nikako nebismo mogli znati jeli tuđa trava zelenija, ako ju ne gledamo. Znači, i znatiželja je tu. No, da ne gledamo tuđu travu, i mislimo da je naša najzelenija, ispali bi sebični. Ne razumijem. Nema smisla.

No, puno mi ljudi kaže da previše folozofiram.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.